U srijedu, 08. svibnja ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u župu sv. Nikole biskupa u zagrebačko naselje Stenjevec gdje su animirali posljednji dan trodnevne duhovne pripreme za blagdan posvete župne crkve.
Na poziv upravitelja župe i negdašnjeg šalatskog sjemeništarca vlč. Kristijana Tušeka šalatski sjemeništarci sudjelovali su u pobožnosti sv. Nikoli prije večernje svete mise, zatim su svojim ministriranjem pridonijeli ljepoti misnog slavlja koje je potom uslijedilo, a nakon završetka svete mise održali su euharistijsko klanjanje kojim su, kroz pola sata, pred Presvetim Oltarskim Sakramentom molili za potrebe župe, Zagrebačke nadbiskupije, domovine i čitavog svijeta.
Duhovni program započeo je u 18 sati prigodnom pobožnošću sv. Nikoli pred njegovim relikvijama, a tijekom ove pobožnosti bila je prigoda za sakrament sv. Ispovijedi koju je podjeljivao vlč. Ivan Grinišin.
Po završetku pobožnosti uslijedilo je svečano misno slavlje zadnjeg dana trodnevne duhovne pripreme za „posvetilo“ koje je predvodio rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković u zajedništvu s domaćim župnikom i duhovnikom u Sjemeništu vlč. Lukom Premelčem. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je trajni đakon Božo Šutalo.
U uvodu svete mise, pozdravljajući vjernike, rektor Pavlaković se spomenuo 17. obljetnice posvete župne crkve pitajući okupljene: „Što znači slaviti dan posvete crkve?“ i dajući odmah odgovor: „To je zapravo slavlje samoga Isusa Krista koji je glava Crkve, a mi Njegovi udovi. To je slavlje Njegove otajstvene nazočnosti među nama. Ovim zahvalnim slavljem koje smo započeli znakom križa, a nastavit ćemo ga kajanjem za naše grijehe i propuste, mi očitujemo dvije stvari: najprije da smo po Kristu i Njegovu križu spašeni i otkupljeni te po sakramentu krštenja postali Njegova svojina. Ne našom zaslugom, nego Njegovom milošću i darežljivim srcem. Kajanjem za naše grijehe i propuste priznat ćemo naše slabosti te ispovjediti kako nismo dostojni tako velikoga dara“, protumačio je predvoditelj Slavlja.
Tumačeći Božju riječ, vežući se uz misna čitanja mise bdjenja svetkovine Uzašašća, preč. Pavlaković je okupljenim vjernicima i hodočasnicima najprije protumačio sâm značaj svetkovine kazavši kako „kada o Isusu govorimo u slici Uzašašća, tada slikom želimo izraziti stanje nakon njegove smrti – prihvaćenost u život koji ima izvorište i uvir u Bogu. Nakon Uskrsnuća, Isus se ukazivao učenicima i pred njihovim očima prelazi s ovoga svijeta u nebesku slavu. Mi vjerujemo da Isus, odlazeći Ocu i vraćajući se u odnos samo Bogu pripadne topline, ide pred nama i da je u njemu naša ljudskost i naša smrtnost već uvedena u nebo. To je razlog našega slavlja i radosti. Isusovo je uzašašće i naša pobjeda, jer nije umrla sposobnost ljubavi. Uzašašće u nebo početak je ljudske proslave, ali je također zadaća novoga života. Dan za danom trebamo tražiti ono što je iznad nas, nebesko, uzdizati duh prema istinskoj domovini, živjeti priželjkujući nebo. Krist koji uzlazi na nebo ostaje s nama zauvijek na očima nevidljiv način, živi u svojoj Crkvi i po njoj nastavlja djelo spasenja”, naglasio je propovjednik.
Potom se osvrnuo na završetak trodnevne duhovne pripreme za obljetnicu posvete crkve rekavši: „Dok ćemo sutra, na svetkovinu Spasova, slaviti obljetnicu njezine posvete spominjući se i danâ kada je davne 1087. godine svečano preneseno tijelo (moćnik) sv. Nikole biskupa iz Mire u Maloj Aziji u talijanski grad Bari gdje se i danas časti, uvijek iznova želimo Gospodina zamoliti da obnovi i hram našega srca i naše duše. Sveti Pavao na jednom će mjestu reći ovako: “Sjetite se, vi ste hram Duha Svetoga!” Naša srca, naša tijela hramovi su Božji. Mi smo oni u kojima Bog želi prebivati kao što na otajstven način prebiva u crkvi. Stoga si večeras moramo postaviti dva bitna pitanja: 1.) Kakav je naš odnos prema crkvi – prema hramu Božjemu? i 2.) Kakav je moj odnos prema meni kao hramu Božjemu, kao hramu Duha Svetoga?”, istaknuo je na koncu homilije preč. Pavlaković.
Pri koncu misnog slavlja iskustvo duhovnoga poziva i radost življenja unutar sjemenišne zajednice posvjedočili su: Mihael Bučić (Zadarska nadbiskupija) i Matijas Idžanović (Zagrebačka nadbiskupija), sjemeništarci prve i druge godine, a po završetku misnog slavlja molitveni program nastavio se kroz euharistijsko klanjanje koje su prigodnim meditacijama i pjesmom animirali šalatski sjemeništarci predvođeni duhovnikom Premelčem. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor domaćina potpomognut glasovima sjemeništaraca i okupljenog mnoštva.
Na završetku ovog molitvenog slavlja okupljenima se obratio upravitelj župe vlč. Tušek zahvalivši sjemeništarcima na dolasku, predsjedatelju na upućenoj homiliji, duhovniku sjemeništaraca na predvođenju euharistijskog klanjanja, a sve župljane pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.
Nakon misnog slavlja i održanog molitvenog programa vezanog uz duhovnu pripremu za župno „posvetilo“ te spomen fotografiranja, susret se nastavio druženjem uz obiteljski stol u prostorima župe domaćina.
Središnje slavlje na sâm dan posvete 9. svibnja predvodit će sisački biskup mons. dr. Vlado Košić.
