Na proslavi nekoliko velikih obljetnica Svetišta sjemeništarci

upriličili svečanu pontifikalnu asistenciju

Na svagdan 27. tjedna u nizu crkvene godine, u subotu 12. listopada ove godine, sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu – Dubovcu, rodnu župu rektora Pavlakovića.

Koncelebrirano misno slavlje s početkom u 11.00 sati predvodio je mons. dr. Dražen Kutleša, nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. U koncelebraciji su sudjelovali vojni ordinarij RH u miru mons. Juraj Jezerinac, generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić, domaći župnik i novi dekan karlovačkog dekanata mons. mr. Antun Sente, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković te 20-ak svećenika pristiglih sa različitih strana Lijepe naše.

Na poziv domaćina i čuvara Josipova svetišta, mons. Sentea, šalatski sjemeništarci upriličili su svečanu pontifikalnu asistenciju u samom Slavlju te time uzveličali niz različitih obljetnica kojih se Svetište toga dana spominjalo kao i 6. Nacionalni susret članova Molitvenih vjenčića Presvetog Srca Josipova.

Na početku misnoga slavlja okupljeni narod pozdravio je upravitelj svetišta mons. Antun Sente. Spomenuo se 10. obljetnice smrti graditelja svetišta mons. Marijana Radanovića, 40. obljetnice obnovljenog izdavanja Glasnika sv. Josipa i 60. obljetnice objavljivanja župnog lista. Podsjetio je na 1984. kada je kardinal Franjo Šeper posvetio crkvu sv. Josipa i na odluku hrvatskih biskupa predvođenih zagrebačkim nadbiskupom Franjom Kuharićem iz 1987. o proglašenju crkve sv. Josipa nacionalnim svetištem te na povijest Molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipovog.

Uvodeći u euharistijsko slavlje mons. Kutleša je naglasio da su obljetnice prilika da si vjernici posvijeste i upitaju se vrše li one odgovornosti koje im je Bog povjerio. U homiliji je naglasio da iza velikih plodova mons. Marijana Radanovića stoje žrtva, odricanje, predanost i upornost. Rekao je da se u riječima i životu graditelja svetišta sv. Josip može prepoznati kao duhovni uzor – uzor vjere, poniznosti i slobode.

Nadbiskup je tumačio evanđeoski navještaj Isusova rođenja sv. Josipu te istaknuo njegovu razboritost, čistoću srca i krepost mira. „Danas se u javnom prostoru olako rasipa intimom, osjećajima i nutarnjim stanjima. Polaže se pravo na sve i svašta samo u skladu s trenutnim raspoloženjem. Društvene mreže pune su alata koji nam olakšavaju javno izražavanje i iznošenje osjećaja držeći nas tako u vječnoj adolescenciji koja se teško probija do razboritosti zrelih odluka. Josip nam je primjer u razboritosti i načinu na koji postavlja svoje prioritete“, rekao je te pozvao na molitvu za djecu i mlade da „znaju cijeniti samozatajnost, da se ne osjećaju manje vrijednima ako svoju intimu i svoje osjećaje ne rasipaju po društvenim mrežama“.

Poručio je da vjernici ne mogu nekoga osuditi, a da prije toga ne osude same sebe i tako pogaze vlastito dostojanstvo. „Uzdržati se od suda i očekivati odgovor, koji nije uvijek očit, u konačnici je pitanje vjere na koju se nebo ne oglušuje. Molimo sv. Josipa da nam izmoli dušu čistu i uvijek bezazlenu kako je za svoje vjernike molio župnik Radanović. Kada molimo za čistoću, ne molimo samo za tjelesnu, već i za moralnu i duhovnu čistoću“, objasnio je.

Naglasio je mir koji je sv. Josip posjedovao, unatoč situacijama koje nije razumio. „Anđeo ga oslobađa sumnje koju razumom nije mogao otkloniti. Zacijelo se svakome od nas dogodilo da se nakon neprospavane noći zbog brige kako riješiti neki problem probudimo s vrlo jasnom spoznajom rješenja. San nam donosi odmak od nas samih, od naših strahova i naše potrebe za kontrolom situacije. San nam daje priliku da otvorimo prostore uma i srca koje smo zasuli vlastitim pretpostavkama“, istaknuo je nadbiskup.

„Ovdje je snažna poruka za mlade koji se odluče na život u braku i za one koji su već u braku. Sakrament ženidbe uzdiže zajedništvo ženidbenih drugova na razinu koju je Bog zamislio. Sumnjičavost, samozaštita, izostanak istinskog darivanja, gorčina i ljutnja – sve su to rane koje prečesto izjedaju i razaraju brakove kao što je to moglo biti u odnosu Josipa i Marije. Dragi mladi, držite do svoje vjere i svoga dostojanstva, trudite se oko čistoće srca i razboritosti u svome djelovanju“, poručio je.

„Dragi vjernici, molitva je naša snaga. Ovo euharistijsko slavlje njezin je najuzvišeniji izraz, u kojemu nam sam Bog dolazi u susret, čisti nas i osposobljuje za zajedništvo s njime te za djela ljubavi i milosrđa. Otvorimo mu svoja srca, budimo svjesni snage vjere i pođimo putovima ovoga svijeta čineći dobro u bezazlenosti srca i čistoći savjesti“, zaključio je mons. Kutleša.

Na koncu svete mise mons. Sente u svom govoru zahvale, između ostalih, zahvalio je i sjemeništarcima i njihovom rektoru na dolasku i pomoći u liturgijskoj organizaciji Slavlja, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.

Nakon euharistijskog slavlja i spomen fotografiranja, radost susreta nastavila se druženjem uz obiteljski stol u prostorima župnog pastoralnog centra.