Imenovani pomoćni biskup zagrebački Kovač pohodio šalatsko sjemenište

Koncem drugog tjedna došašća, od petka 12. pa do nedjelje 14. prosinca ove godine, u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu održana je tradicionalna adventska duhovna obnova i posljednji „Vikend u sjemeništu“ za tekuću građansku godinu. Kroz tri dana zagrebačko je „sjemenište malenih“ ugostilo dječake koji razmišljaju svoje srednjoškolsko obrazovanje provesti u Sjemeništu i otvoriti se prilici za odgoj i rast u vjeri na poseban način. „Vikend u sjemeništu“ važan je susret za budućnost Sjemeništa u kojem osnovnoškolci, potencijalni budući članovi sjemenišne zajednice, imaju priliku posjetiti Sjemenište, provesti vrijeme sa sjemeništarcima i njihovim odgojiteljima te pobliže upoznati način života u Sjemeništu.

Na posljednjem ovogodišnjem susretu sudjelovala su devetorica dječaka iz Zagrebačke nadbiskupije te Sisačke, Bjelovarsko-križevačke, Gospićko-senjske i Mostarsko-duvanjske biskupije.

Ovogodišnju adventsku duhovnu obnovu predvodili su duhovnik sjemeništaraca vlč. Matko Filipović i imenovani pomoćni biskup zagrebački mons. mr. Marko Kovač.

Duhovna obnova započela je zazivom Duha Svetoga i nagovorom vlč. Matka Filipovića, sjemenišnog duhovnika, a nastavila se kroz pokorničko bogoslužje, pripravu za sakrament pomirenja, a končano onda i susret sa Milosrđem u sakramentu svete ispovijedi. Promišljajući o poticajima dobivenim u nagovoru, zajednica je svoje molitve i nakane povjerila nebeskoj Majci Mariji, ištući ljubav koju je i ona sama prepoznala te na taj način donijela Elizabeti koja je slika i naših bližnjih kojima smo pozvani donositi radost. Nakon molitve svete krunice i sakramenta pomirenja program prvoga dana zaključen je druženjem i sudjelovanjem u programu „Adventa na Šalati“, humanitarnom koncertu koji se održao u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova u organizaciji profesora i učenika Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu.

U subotu ujutro dječaci su započeli dan zajedničkim razmatranjem Božje Riječi i osluškivanjem Boga koji govori te koji se osluškuje u tišini i sabranosti. Subota prijepodne bila je obilježena dolaskom i prigodnim nagovorom koji je održao imenovani pomoćni biskup zagrebački mons. Marko Kovač.

Biskup Kovač kroz nagovor je spomenuo dvojicu znanstvenika želeći ustvrditi kako su dvojica ljudi promatrajući materijalni svijet došli do spoznaje Boga i vjerničkog iskustva. Promišljanje i nedoumice o Bogu mogu se nadvladati čovjekovom okladom u kojoj kao ulog stavlja samoga sebe i zaključuje kako je bolje živjeti kao da Boga ima te potom shvatiti da ga nema, nego živjeti kao da ga nema, a onda shvatiti da ga ima. Živjeti kao da Boga ima dostiže se poslušnošću Božjoj Objavi koja nam je darovana u Svetom pismu, a na poseban način u 10 Riječi koje se kroz prizmu Isusa Krista mogu artikulirati kroz dvije zapovijedi ljubavi. Voditelj je zaključio kako su svi ljudi kroz povijest, što uočavamo promatrajući njihove živote i fotografije, lica, osmijehe i poglede imali slične čežnje, slična nastojanja, slične nade. Upravo na taj način promatramo i svoj život koji je u trajnoj potrebi za pronalaskom ispunjenja, smisla i radosti, a što nam se na poseban način daruje u otajstvu Utjelovljenja, u Riječi koja je tijelom postala, u Božiću za čiji se dolazak kroz došašće pripremamo. Nagovor je zaključen poticajem na razmatranje otajstva utjelovljenje Riječi koje nam donosi evanđelist Ivan na samom početku svoga evanđelja.

Nakon kratke stanke, mons. Kovač predsjedao je koncelebriranim euharistijskim slavljem u zajedništvu sa sjemenišnim odgojiteljima te je u svojoj homiliji istaknuo važnost ljubavi koju je odražavao život i smrt sv. Lucije, one koja nije mogla zbog ljubavi prema Kristu pokloniti se drugim bogovima, koja je ostala vjerna Ljubavi; upravo je svjedočanstvo njezina života bogatstvo koje nam se kao ideal prikazalo u evanđelju liturgije zimskih kvatri u kojemu Gospodin kao najuzvišeniji oblik ljubavi uzima upravo onu koja život polaže za bližnje, za prijatelje, pa onda i za Njega samoga. Na koncu slavlja, mons. Kovaču posebnu zahvalu za pohod i aktivno sudjelovanje u duhovnoj obnovi izrekao je rektor Pavlaković, nakon čega je uslijedila gesta zahvalnosti sjemeništaraca prema imenovanom pomoćnom biskupu zagrebačkom uz preporuku za uzajamnu molitvenu podršku.

Nakon zajedničkog objeda, u kasno poslijepodne, sjemeništarci i „vikendaši“ su se okušali u stolnoteniskom turniru i na taj se način još više povezali. Subota je zaključena večernjom šetnjom i obilaskom centra grada uz upoznavanje znamenitosti Zagreba te neizostavnim čašćenjem sa delicijama na manifestaciji „Advent u Zagrebu“.

Posljednji, treći dan „Vikenda u sjemeništu“ u nedjelju 14. prosinca, kada Crkva slavi 3. nedjelju došašća i spominje se sv. Ivana od Križa, „vikendaši“ su jutro proveli zajedno sa sjemeništarcima moleći svečanu jutarnju molitvu časoslova naroda Božjega.

Nakon doručka, vrhunac posljednjeg „Vikenda u sjemeništu“ za tekuću građansku godinu bilo je hodočašće u bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca na zagrebački Kaptol gdje su sjemeništarci i odgojitelji, na poziv rektora katedrale mons. Zlatka Korena, slavili konventualnu svetu misu s početkom u 10 sati. Misno slavlje u zajedništvu s okupljenim vjernicima predvodio je rektor sjemeništa preč. Matija Pavlaković. Slavlje je obogatila sjemenišna svečana asistencija, a pjesmom oplemenio sjemenišni zbor pod ravnanjem katedralnog orguljaša Nevena Kraljića pa su tako i dječaci „vikendaši“ imali priliku iz bližega vidjeti kako sjemeništarci imaju vrlo dinamičan i gust dnevni raspored života u šalatskom sjemeništu i izvan njega.

Po završetku misnog slavlja i povratkom na šalatski brijeg uslijedio je zajednički ručak, a „vikendaši“ su još neko vrijeme ostali u zajedničkom druženju i igri sa sjemeništarcima te ispunjena srca, u ranim popodnevnim satima, krenuli svojim odredištima.

Ovaj „Vikend u sjemeništu“ imao je i svoju posebnost u tome što su na njemu, po prvi puta, sudjelovali kandidati iz gospićko-senjske i mostarsko-duvanjske biskupije.

U nadi da će netko od njih u svome srcu osjetiti Gospodinov poziv te se odlučiti upisati Sjemenište u idućoj školskoj i sjemenišnoj godini, molimo i nadalje za njihovu spremnost i hrabrost da svojim životom budu i ostanu potpuno Kristovi. Preporučamo ih u vaše molitve!