U četvrtak, 19. ožujka ove godine, na svetkovinu sv. Josipa, zaručnika BDM, profesori, učenici i djelatnici Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu obilježili su Dan škole misnim slavljem koje je, s početkom u 11 sati, u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati, predvodio zagrebački nadbiskup i metropolita mons. dr. Dražen Kutleša. Slavlju su se priključili i odgojitelji te pitomci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu iz čijeg je okrilja i nastala već spomenuta Gimnazija.

U koncelebraciji nadbiskupu Kutleši sudjelovali su predsjednik školskog odbora Gimnazije preč. mr. Ivan Lukić, rektor Međubiskupijskog sjemeništa preč. Matija Pavlaković te nekolicina svećenika koji surađuju sa Gimnazijom.

Prije misnog slavlja zagrebački nadbiskup pohodio je u prostorima Škole učenike iz 15 četverogodišnjih srednjih škola okupljene u šalatskoj gimnaziji na nadbiskupijskom natjecanju iz vjeronauka, zaželjevši im obilje uspjeha, a zatim je razgledao izložbu o svetom Carlu Acutisu i euharistijskim čudima koju su upriličili učenici, profesori i djelatnici gimnazije te se susreo s gimnazijskom zajednicom.

Na početku svečane euharistije riječ pozdrava okupljenima uputio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa i duhovnik u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji preč. Matija Pavlaković. U svom govoru istaknuo je kako se Dan škole slavi na svetkovinu svetog Josipa, zaštitnika škole i domovine Hrvatske, naglasivši važnost odgoja mladih u zajednici koja oblikuje savjest i karakter. Podsjetio je na bogatu tradiciju Gimnazije te zahvalio profesorima i roditeljima. Posebno je spomenuo pokojnu učenicu Anamariju Carević čija uspomena i dalje živi u životu škole te srdačno pozdravio njezinu majku. Rektor je uputio riječ dobrodošlice zagrebačkom nadbiskupu mons. Draženu Kutleši i svima okupljenima, poželjevši da škola i dalje bude mjesto rasta u mudrosti, vjeri i odgovornosti, na radost Crkve i domovine.

Nadbiskup Kutleša u homiliji je kazao kako “danas Crkva pred nas stavlja svetoga Josipa, ne u liku ‘starca sa štapom’, nego kao čovjeka koji bi vrlo lako mogao stajati ovdje među vama, u zadnjoj klupi – tih, neprimjetan, ali iznutra vrlo snažan. Mogli bismo ga zamisliti kao kolegu koji ne priča puno, ne glumi ‘zvijezdu razreda’, ali na kojega se može osloniti, koji drži riječ i koji neće iznevjeriti. Možda ne bi imao najviše ‘lajkova’, ali prvi bi pomogao kad drugima zapne, prvi bi ostao kada drugi odu. Sveti Josip model je zreloga muškarca, čovjek koji zna voljeti, štititi i slušati Boga i čija je šutnja prepuna snage, a ne praznine. Mogli bismo dodati da je on model i za dečke i za djevojke, za svakoga tko želi odrasti u zrelu osobu koja ne bježi od odgovornosti, koja zna preuzeti teret za druge i ostati vjerna i onda kad postane teško, kad drugi odustaju ili bježe. U vremenu u kojemu se često vrednuje ono što je glasno, upadljivo i ‘viralno’, Josip nas uči da pred Bogom najviše vrijedi ono što je vjerno, skrovito i ustrajno.”

Mons. Kutleša istaknuo je tri osobine sv. Josipa koje mogu pomoći učenicima u njihovim srednjoškolskim godinama: “Josip, jak i šutljiv; Josip, čovjek odluke; Josip, čuvar tuđega poziva.”

Govoreći o šutnji sv. Josipa koja nije obilježje pasivnosti nego slušanja Boga i ljudi, Nadbiskup je kazao kako je to “šutnja puna slušanja, marljiva šutnja koja daje dubinu i sprječava da ostanemo površni. Možda vam se ponekad čini da vrijedite manje ako ste povučeniji, ako niste najglasniji u razredu, ako ne objavljujete sve što proživljavate. Sveti Josip vam poručuje da nije problem biti tih. Problem je biti prazan. Nije problem govoriti malo, problem je ne osluškivati, ne promišljati i ne dopustiti da nas Božja riječ iznutra mijenja. (…) Prava snaga nije u tome koliko glasno vičete, nego koliko duboko slušate i koliko hrabro živite ono što ste u tišini prepoznali kao istinu.”

“Kada je Josip saznao za Marijinu trudnoću, bilo je kao da mu se cijeli svijet srušio. Poštuje Zakon, voli Mariju i ne zna kako to dvoje spojiti s viješću o njezinoj predbračnoj trudnoći. Srce mu je rastrgano između onoga što mu razum i pravda govore i onoga što osjeća prema njoj. (…) U tome trenutku Josip bi mogao naći tisuću izgovora. Primjerice: ‘Premlad sam za ovakvu odgovornost, ovo je prekomplicirano, što će ljudi reći, zašto baš ja?’ Ali evanđelje jednostavno bilježi da je učinio kako mu je naredio anđeo Gospodnji. Sveti je Josip muškarac koji sluša Boga i koji vjeruje svojoj zaručnici, čuva njezino dostojanstvo. Drugim riječima, ne bježi kad postane teško”, rekao je nadbiskup Kutleša te, osvrnuvši se na Josipovo donošenje odluka, poručio učenicima kako ih sv. Josip “poziva da barem u jednoj konkretnoj stvari odustanete od izgovora i učinite ono za što znate da je ispravno. To je početak prave zrelosti.”

Tumačeći Josipovu veličinu koju je živio kroz pomoć Isusu i Mariji da ostvare Božji plan, mons. Kutleša istaknuo je kako je sv. Josip pokazao “da je pravi prijatelj onaj tko čuva tvoje dobro, tvoj poziv, tvoju budućnost. Onaj tko ti zna reći ‘ne’ kad ideš prema samouništenju. Onaj tko te ne gura u grijeh, nego te brani od njega. Onaj tko će te, ako treba, malo razočarati da bi te spasio od većega zla. Trebamo ljude koji nas vuku gore, prema nebu, a ne stalno prema dolje, u prosječnost i bezličnost.”

Na kraju svečane euharistije riječi zahvale nadbiskupu Kutleši za dolazak, molitvenu potporu i blizinu uputili su učenik drugog razreda Rafael Schlosser i rektor sjemeništa preč. Pavlaković.

Ljepoti i dostojanstvu misnog slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim posluživanjem kod oltara te Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije svojom pjesmom pod vodstvom prof. Ankice Juričić i orguljaškom pratnjom učenika trećeg razreda Ivan Karola Ville.

Blagdan sv. Josipa posebno se proširio u 15. stoljeću. Papa Grgur XV. stavio ga je u kalendar cijele Crkve 1621. godine, a papa Pio IX. proglasio ga je zaštitnikom sveopće Crkve 1870. godine. Od samog osnutka šalatske Gimnazije 1920. godine, slavi se i kao njen nebeski zaštitnik.

Tekst: MSZ;TUZN
Foto:MSZ