U četvrtak, 5. studenoga ove godine, u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu na zagrebačkom Kaptolu održan je, s početkom u 9 sati, susret pripravnika za sakrament svete potvrde katoličkih škola Zagrebačke nadbiskupije, u organizaciji Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za katoličke škole i predškolske ustanove.
Na poziv gdina. Tomislava Buntaka, tajnika Nacionalnog ureda Hrvatske biskupske konferencije za katoličke škole, predavanje pod naslovom „Krizma: I što sad? – O Duhu Svetom, životnim izborima i pitanju tko želim postati” održao je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i član Povjerenstva za pastoral duhovnih zvanja posebno zadužen za osnovnoškolce i ministrante.
Obraćajući se učenicima osmih razreda katoličkih osnovnih škola sa područja grada Zagreba, preč. Pavlaković nastojao je približiti značenje sakramenta potvrde povezujući kršćansku vjeru sa svakodnevnim životom mladih, njihovim prijateljstvima, školskim obvezama, društvenim mrežama i odlukama koje ih očekuju tijekom odrastanja. Polazeći od pitanja „Ima li Bog ikakve veze s mojim stvarnim životom?”, potaknuo je krizmanike na promišljanje o osobnom odnosu s Bogom i mjestu koje vjera zauzima u njihovu životu.
Posebno je naglasio kako čovjekova vrijednost ne proizlazi iz materijalnoga uspjeha, popularnosti ili mišljenja drugih, nego iz činjenice da je svaka osoba jedinstvena i ljubljena od Boga. Govoreći o važnosti pripadnosti Crkvi, istaknuo je kako kršćanski život nije individualan put, nego hod u zajednici vjernika koji se međusobno podupiru, unatoč vlastitim slabostima i nesavršenostima.
Središnji dio predavanja bio je posvećen sakramentu potvrde i djelovanju Duha Svetoga. Predavač je istaknuo kako krizma ne predstavlja završetak vjerskoga odgoja ni oproštaj od Crkve, nego početak svjesnijega i odgovornijega življenja kršćanske vjere. „Krizma nije završetak. Krizma je početak. Nije katolička matura. Nije oproštaj od Crkve”, poručio je preč. Pavlaković.
Govoreći o sedam darova Duha Svetoga, njihov je smisao približio konkretnim primjerima iz svakodnevice mladih. Posebno se osvrnuo na dar jakosti, naglasivši kako se istinska hrabrost očituje u spremnosti zauzeti se za druge, priznati vlastitu pogrešku, zatražiti oproštenje i izabrati dobro čak i onda kada većina postupa drukčije. Pritom je istaknuo kako Duh Sveti ne odlučuje umjesto čovjeka, nego ga osnažuje da u slobodi prepoznaje i bira dobro.
Važan dio susreta bio je posvećen pitanjima osobnoga identiteta i životnoga poziva. Budući da se učenici osmih razreda nalaze pred izborom srednje škole i prvim važnijim životnim odlukama, predavač ih je pozvao da razmišljaju ne samo o budućem zanimanju nego i o osobi kakvom žele postati. „Nemojte se samo pitati: ‘Što želim biti?’ Pitajte se: ‘Tko želim postati?’”, istaknuo je, podsjetivši kako profesionalni uspjeh sam po sebi ne jamči ispunjen i smislen život.
U tom je kontekstu progovorio i o važnosti prepoznavanja Božjega poziva, potičući mlade da ostanu otvoreni različitim životnim putovima, uključujući brak i obitelj, svećeništvo i posvećeni život. „Nemojte Bogu unaprijed zatvoriti nijedna vrata”, poručio je krizmanicima, naglasivši kako je u središtu svakoga životnog poziva spremnost na ljubav, služenje i darivanje sebe drugima.
U završnom dijelu predavanja preč. Pavlaković uputio je mladima tri konkretna poticaja u pripravi za sakrament potvrde: odvojiti vrijeme za osobnu molitvu u tišini crkve, iskreno pristupiti sakramentu pomirenja te se odvažiti postaviti Bogu pitanje o vlastitome životnom pozivu. Pozvao ih je da na dan krizme, uz obiteljsko slavlje i svečanost, posebnu pozornost posvete riječima „Primi pečat dara Duha Svetoga”, prepoznajući u njima Božji poziv na osobni rast i život u vjeri.
Poseban naglasak stavljen je i na važnost trajne povezanosti mladih sa župnom zajednicom, koja predstavlja temeljno mjesto njihova sakramentalnoga i duhovnoga života. Krizmanici su potaknuti da primanje sakramenta potvrde ne dožive kao završetak svojega sudjelovanja u životu župe, nego kao poziv na još aktivnije uključivanje u njezino zajedništvo, osobito kroz sudjelovanje u euharistijskim slavljima, sakramentalni život i različite oblike župnoga djelovanja. Istaknuto je kako župa treba ostati mjesto njihova susreta s Kristom, rasta u vjeri, izgradnje prijateljstava i otkrivanja vlastitoga životnog poziva. Na taj način sakrament potvrde postaje poticaj za odgovornije i zauzetije življenje vjere unutar Crkve.
Zaključujući predavanje, ohrabrio je krizmanike da se ne boje budućnosti i da ostanu otvoreni Božjemu djelovanju u svojem životu. Kao završnu poruku istaknuo je: „Nemoj potrošiti život, a da nikada ne otkriješ zašto ti je darovan.”
Susret je tako bio usmjeren na poticanje mladih da sakrament potvrde ne dožive kao završetak jednoga razdoblja, nego kao početak zrelijega odnosa s Bogom i odgovornijega oblikovanja vlastitoga života.