U župnoj crkvi na Švarči, proslavljen je i treći dan trodnevnice posvećene našoj suzaštitnici župe Gospi Karmelskoj. Današnja tema je nosila naziv: „Križ i Marija“, a voditelj je bio vlč. Matija Pavlaković – rektor sjemeništa na Šalati.
Program duhovne obnove počeo je, kao i prethodna dva dana, sakramentom ispovijedi i molitvom krunice, a središnji događaj je bio svečano euharistijsko slavlje koje je u koncelebraciji sa župnikom vlč. Dujom Kurtovićem, predvodio i nadahnuto propovijedao naš Karlovčanin sa Dubovca vlč. Matija Pavlaković. U molitveno-duhovnoj atmosferi nazočnih vjernika, predvoditelj euharistijskoga slavlja vlč. Pavlaković je na početku svoje homilije dao kratku informaciju da će govoriti posebno o Križu Gospodinovu, koji je središte našeg kršćanskog života, te o Majci Božjoj, koja je stajala ispod toga Križa Gospodinova.
Zatim je nastavio: „Mnoštvo je ljudskih križeva, mnoštvo je ljudskih patnji, ali izranja jedan križ koji je različit od drugih, razlikuje se u mnogo čemu. Nijedan križ nije sišao s neba, nijedan križ nije napravljen Očevom rukom. Nijedan križ nije Bog poslao da bi na njemu ubio čovjeka. Svi križevi kroz cijelu ljudsku povijest dolaze iz ljudske ruke. Još gore, dolaze iz institucija pravde, iz institucija suda, iz ljudske muke da unesu malo pravednosti u svijet. I u tom trudu oko pravednosti, i Boga je dopala nepravda križa. Toliko o ljudskoj pravednosti. I ostaje do dana današnjega i do konca svijeta jedan križ kao znak i pitanje – kamo može dovesti ljudska pravednost, ako je odsječena od neba, odsječena od izvora života. Više je križeva, ali se samo na jednom križu pokazala ‘Slava Božja’. I tako se taj jedan križ razlikuje od drugih, jer se na njemu u trenutku nasilja pokazala ‘Slava Božja’“.
U svojem daljnjem razmatranju, vlč. Pavlaković, tumači: „Crkva od početka zna da u liku učenika ispod križa, kojega je Isus ljubio, može biti svatko tko ljubi Isusa. Svatko od nas može biti taj lik koga Isus ljubi. Svatko se može pod križem osjećati prihvaćenim od onoga koji je raspet na križu. I drugo, što Crkva od početka vjeruje, jest da Isus na križu predstavlja Crkvu i da se u potpunosti dariva u trenutku kada više ništa nema, kada mu je oduzeta sva sloboda, kada je i tjelesno prikovan, On tada daruje svoju Majku kao konačni znak da je Bog onaj koji sve što jest daruje čovjeku do kraja. Crkva vjeruje da je to trenutak kada je i Marija darovana Crkvi. I na Mariji i na učeniku kojega je Isus ljubio s Križa ostaje Slava Božja. Ostaje i traje.“
Svoju homiliju, vlč. Pavlaković je zaključio: „Ako se vratimo u naše vrijeme i tu u liturgiji je ‘Slava Božja’. I u ‘Slavi Božjoj’ je Njegov Križ koji postaje znak Njegove beskonačne ljubavi. Križ je otvoreno mjesto Božje prisutnosti. Križ je mjesto s kojega odzvanja svakome komu se približi: ‘Evo ti Majke’! I za nas je ovo poziv ako hoćemo odvažiti se i primiti istu Majku i živjeti iz iste blizine ‘Slave Božje’ koja je pokazana na Križu… Gospo Karmelska, budi nam uzor, o Djevo čista, da nam srca planu za Isusa Krista. Majko milosti, o Djevo, ti nas uči da možemo vjerom i do vrha stići. Želimo žarko pred Oca stati, milosno ga moli da korake nam prati. Amen.“
Odmah nakon euharistijskoga slavlja uslijedilo kraći koncert duhovnih šansona poznatog umjetnika Čede Antolića i njegovog sina, te jedan dio skupine Navještenje iz Velike Gorice. Mnoštvo prisutnih vjernika, župljana, a i hodočasnika iz drugih župa grada Karlovca i šire bilo je oduševljeno njihovim programom. Ujedno, oni su vokalno i glazbeno pratili ovo euharistijsko slavlje.
Može se reći za ova tri prekrasna dana da su stvarno bila puna duhovnih plodova i Božje milosti, te u skladu s tim je na kraju euharistijskoga slavlja vlč. Matija Pavlaković zazvao Božji blagoslov na cijelu župu i župljane, kao i na sve prisutne vjernike i hodočasnike.
Preuzeto sa: