U subotu, 08. rujna ove godine, svečano je proslavljen blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije u svetištu Majke Božje Gorske. Koncelebrirano misno slavlje s početkom u 11.00 sati predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u koncelebraciji sa domaćim župnikom, vlč. Tomicom Božičekom i još desetak svećenika koji su na ovo slavlje pristigli sa svojim župljanima hodočasnicima iz raznih dijelova Hrvatskoga zagorja i drugih krajeva Lijepe naše.

 

Proslavi blagdana Male Gospe prethodila je i trodnevna duhovna priprema koju je predvodio vlč. dr. Anđelo Maly, svećenik Sisačke biskupije i profesor na katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

 

U prigodnoj propovijedi vezanoj uz evanđeoski izvještaj (Mt 1, 1-16. 18-23), preč. Pavlaković je, između ostaloga, naglasio: „Predraga braćo i sestre, dragi hodočasnici Majci Božjoj Gorskoj! Dolazeći k vama i prebirući slike ovoga kraja, crkve i pitomih brega podno Ivančice, osjetio sam da mi nedostaju riječi. Bilo bi mi dovoljno biti među vama, slušati nas kako pjevamo, kako molimo… Gotovo se bojim da moje riječi ne povrijede ovo ozračje vjere i pobožnosti. Ovdje, gdje mirisi šume postaju zvukovi, a svaki zvuk kao da sa sobom nosi i miris, tu gdje život nalazi pukotine i očituje se svojom snagom, pokazujući da dolazi od Stvoritelja i da se k njemu vraća; tu gdje se združuju ljepote mira i spokoja, dolazimo ispunjeni poniznošću i otkrivamo sebe pred otajstvom života. U ovom mjestu molitve vjernik dodiruje radosnu poniznost. Ovo mjesto, na kojemu je ostala živjeti stoljetna molitva tolikih hodočasnika, uči životu. Ovdje se razotkriva neistina ljudske samodostatnosti i oholosti. Ovomu mjestu, braćo i sestre, pripada samo šutnja, molitva i pjesma; zadivljenost životom i zahvalnost. Sve drugo bila bi uvrjeda i nasilje. Melem je to ranjene hrvatske duše koja dolazi u sjenu Marijina pogleda i pred svjetlo Kristova križa. Ovamo se dolazi kada povrijedimo život, kada osjetimo da smo zadali ranu najdražima, da smo zagadili izvorište sreće i da nam je potrebno prihvaćanje i oproštenje. Ovamo dolazimo kada shvatimo koliko je nevjerodostojna i gruba rečenica koja se poput pripjeva čuje na raznim mjestima, u ustima mladih i starih, rečenica koja glasi: ‘To je moj život i ja s njime činim što želim’. Slavlje Rođenja Blažene Djevice Marije govori drukčijim jezikom. Ona je na čelu onih koje je Bog izabrao, pozvao, opravdao i proslavio. U bezgrješnome začeću ona je predodređena od Gospodara života, da svijetu podari vidljivost Života; rođenjem je pozvana na suradnju u otkupiteljskome djelu vraćanja čovjeka u radost i slobodu; zbog toga je opravdana, puna milosti i proslavljena kao dionica slave svoga Sina. No, današnje slavlje očituje da je i na početku našega života Božji poziv; u Kristu smo izabrani prije postanka svijeta; u ljubavi smo posvojeni, da bismo bili sveti i neporočni (usp. Ef 1, 3-5). Na svijetu smo zbog toga, jer nas je Bog pozvao; a svrha i konačnica našega života nije smrt, nego zajedništvo s Bogom. Život nije naša svojina, nego je dar“, zaključio je propovijednik.

 

Ljepoti misnoga slavlja svojim ministriranjem i svjedočenjem o duhovnom pozivu pridonijela su i dvojica sjemeništaraca maturanta: Kristijan Kolonić i Luka Žeželj, a liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor mladih sv. Ane iz Lobora.

Na koncu sv. Mise domaći župnik zahvalio je predsjedatelju na dolasku i upućenoj homiliji, a sve hodočasnike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja te da u Marijinu porođenju vide svoje nebesko rodoslovlje u kojem se nalazi Isus Krist – njegova muka i uskrsnuće, ljubav koju svakoga dana slavimo u euharistiji.

Po završetku misnoga slavlja radost zajedništva nastavljena je i oko obiteljskoga stola u prostorima župne kuće.