Sesvetsko-vugrovečki dekanat i Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu
animirali peti dan velike Devetnice u Krašiću pred blagdan bl. Alojzija Stepinca
U srijedu, 05. veljače ove godine, na liturgijski spomendan sv. Agate, djevice i mučenice, sjemeništarci i odgojitelji sa zagrebačke Šalate hodočastili su u Krašić gdje su, na poziv upravitelja župe vlč. Ivana Vučaka, animirali pobožnost križnoga puta i sudjelovali u slavlju petoga dana velike Devetnice pred blagdan blaženog Alojzija Stepinca kojim će se proslaviti i 60 obljetnica njegove mučeničke smrti.
Pobožnost križnoga puta od 17.00 sati predvodio je sjemenišni duhovnik vlč. Petar Mlakar u zajedništvu sa sjemeništarcima, odgojiteljima te svećenicima i vjernicima Sesvetsko-vugrovečkog dekanata koji su također pristigli na ovu pobožnost sa istočnoga dijela grada Zagreba.
Nakon pobožnosti križnoga puta uslijedila je svečana euharistija u prepunoj župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću koju je predvodio preč. Antun Sente st., dekan Sesvetsko-vugrovečkog dekanata i župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. U koncelebraciji su, uz domaćega župnika Ivana Vučaka, sudjelovali i svećenici već spomenutog gostujućeg dekanata te sjemenišni odgojitelji.
Homiliju unutar slavlja izrekao je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. Između ostaloga je naglasio: „Iznimni su ovo dani za nas, hrvatske vjernike. U devetnici za blagdan blaženoga Alojzija Stepinca susrećemo se s posebnim osjećajima i radošću ovdje u Krašiću, mjestu njegova sužanjstva i preminuća, mjestu u kojem već 60. godina ne prestaju molitve, preporuke, zahvale. … Blaženi Alojzije prvo nam pokazuje Boga; k njemu nas upućuje u poštovanju, zahvalnosti i vjernosti. Otajstvo zla razara najsnažnije tamo gdje je uklonjen Bog. Tamo se skuplja i raste najdeblji sloj prljavštine: u zanemarivanju Boga. Zatim nam pokazuje čovjeka i stvoreni svijet. Oholost prema Bogu odbacuje i ljubav prema bližnjima. Ta se prljavština tako lako lijepi svugdje gdje se čovjeka gleda samo kao zemaljskoga prolaznika, bez vječnoga života. Te dvije prljavštine spaja i prožima laž. Nadbiskup Stepinac bio je toga duboko svjestan, suočen s otajstvom križa i ostajući u ovoj crkvi, na ovom klecalu pred Gospodinom, pun pouzdanja u Njega. Zato mi je predivno, uvijek iznova, otkrivati njegove riječi, njegovu ljepotu duha i životne kriterije koje i mi, bez obzira u kakvim okolnostima živjeli, možemo primjenjivati. Pozivam vas stoga – proučavajmo, čitajmo njegova djela… uđimo u Stepinčevu misao, osluškujmo je i po njoj živimo!”
Zaključujući propovijed rektor sjemeništa je ustvrdio: “Braćo i sestre u molitvi za zagovor blaženoga Alojzija! Pred nama se večeras otkriva dragocjenost mučenikâ koja nije samo prisutna u našoj Crkvi, nego djeluje. … U Krašiću nije umro čovjek kojemu bismo se divili, već je ovdje duh svetosti od koje živimo kao Crkva zagrebačka, dok dolazimo prinijeti dar u radosti Žrtve koja pročišćuje svijet. Ovdje se želimo nadahnjivati i za što bolju organizaciju predstojećeg Susreta Hrvatske katoličke mladeži koji nas očekuje u Zagrebu u svibnju ove godine… želimo hrvatskoj mladosti posvjedočiti i poručiti kako je lijepo moliti i živjeti u snazi Duha Svetoga protkani zagovorom blaženog Alojzija, za čiju kanonizaciju i večeras skrušeno vapimo.”
Ljepoti slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a liturgijsko pjevanje predvodio je sjemenišni zbor uz pratnju sjemenišnog tamburaškog orkestra vođen profesorom Božidarom Ljubenkom.
Po završetku misnoga slavlja okupljeno mnoštvo izmolilo je molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, a potom je radost zajedništva nastavljena okrjepom kod obiteljskoga stola u prostorima župnog pastoralnog centra.