Na proslavi spomendana sv. Josipa Radnika sjemeništarci upriličili svečanu pontifikalnu asistenciju

Na spomendan sv. Josipa Radnika, u srijedu 1. svibnja ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su, po drugi puta ove godine, u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovac – Dubovac, rodnu župu rektora Pavlakovića.

Koncelebrirano misno slavlje s početkom u 11.00 sati predvodio je mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki. U koncelebraciji su sudjelovali domaći župnik i čuvar Svetišta mons. mr. Antun Sente, karlovački dekan preč. Dražen Karačić, sjemenišni odgojitelji te 50-ak svećenika članova Hrvatske pokrajine Družbe Isusove kao i pristigli svećenici sa hodočasnicima iz Velike Gorice, Našica i Daruvara.

Na poziv domaćina, mons. Sentea, šalatski sjemeništarci upriličili su svečanu pontifikalnu asistenciju u samom Slavlju te time uzveličali i ovu proslavu u Josipovu svetištu koju je papa Pio XII. uveo u crkvenu godinu 1955. godine i odredio da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na Praznik rada. Ujedno, sv. Josip Radnik slavi se i kao zaštitnik Karlovačke županije.

Nadbiskup Hranić je, osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak, u homiliji rekao da Isus u Nazaretu želi ponuditi Radosnu vijest svojim mještanima. Rekao je da dio Isusovih slušatelja ostaje svojim umom i srcem zahvaćen tom Božjom riječju, doživljava da je Bog po nekome progovorio njima osobno i osjeća se pozvanim na obraćenje. „No, drugi dio slušatelja osjeća se napadnutima i povrijeđenima, kritiziranima od onoga koji im naviješta Božju riječ te zbog svoga povrijeđenoga ponosa zauzimaju obrambeni, pa i napadački stav“, kazao je dodavši da je to slučaj s Isusovim mještanima.

Poručio je također da se Bog može susresti samo s čovjekom koji je iznutra budan i osjetljiv za njegovu riječ, koji ima osjetljivost za Boga i njegove puteve. Rekao je da su zato došli u svetište sv. Josipa, da bi od njega učili i molili njegov zagovor da ljude promatraju, ne samo kao naravnu datost, nego kao stvorenja koja pripadaju otajstvu Isusa Krista, koja zbog toga imaju svoje nepovredivo dostojanstvo i transcendenciju, kao stvorenja koja imaju svoja neotuđiva prava kojima nitko ne može raspolagati i koja nikad i ni u kojem slučaju ne mogu postati sredstvo u nečijim rukama za postizanje vlastitih sebičnih i parcijalnih interesa. „Čovjek je jedini slika Božja, kako smo čuli u današnjem čitanju, i jedino mjesto Božje prisutnosti na zemlji“, naglasio je propovjednik.

Osvrnuo se na čovjekov rad rekavši da, kad se radom slavi Boga, onda se ne zaboravlja na ljudsku transcendenciju niti na nedjelju kao dan svetkovanja i odmora. „Bez nedjelje kao dana odmora i rad postaje mučan, odmor dosada, zajedništvo s drugima gubljenje vremena, a ljudski život bezokusna tlapnja i trpljenje. Bez Boga se ne možemo i ne znamo radovati, bez njega ne znamo šutjeti niti se zaustaviti pred otajstvom, pred drugim čovjekom, pred onim što on nosi u sebi“, istaknuo je dodavši da je sv. Josip primjer osluškivanja Božjih otajstava.

Na kraju je potaknuo nazočne da mole sv. Josipa da svim građanima u Hrvatskoj izmoli srca pravednika pozornih na Božju riječ, spremnih na poštovanje i prihvaćanje Božjeg djelovanja u drugim ljudima, postojanost i zauzetost u promicanju općega dobra za čitavo društvo i cjelokupnu stvorenu stvarnost.

Prije završnog blagoslova, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Sebastian Šujević rekao je da je sv. Josip zaštitnik njihove pokrajine te da su isusovci došli zahvaliti sv. Josipu za sve izmoljene milosti, osobito nakon potresa, ali i moliti ga zagovor za daljnju pomoć u materijalnoj i duhovnoj obnovi.

Na koncu svete mise mons. Sente u svom govoru zahvale, između ostalih, zahvalio je i sjemeništarcima i njihovim odgojiteljima na novom dolasku i pomoći u liturgijskoj organizaciji Slavlja, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.

Liturgijsko pjevanje predvodili su Vokalisti svetog Josipa pod ravnanjem Dražena Kurilovčana.

Nakon euharistijskog slavlja i spomen fotografiranja, radost susreta nastavila se druženjem uz obiteljski stol u prostorima župnog pastoralnog centra.