Negdašnji sjemeništarac Vedran Jakić pohodio šalatsku zajednicu
Svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio negdašnji sjemeništarac vlč. Vedran Jakić, župni vikar u župi Uznesenja BDM na nebo u Mariji Bistrici, u svečanoj sjemenišnoj dvorani na zagrebačkoj Šalati proslavljena je 28. svibnja uočnica svetkovine Uzašašća Gospodinova – Spasovo.
Vlč. Jakić rado se odazvao pozivu prečasnog rektora da o ovoj svetkovini pohodi šalatsku zajednicu te uz prigodnu homiliju i posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom putu. Vlč. Vedran je za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen 2024. godine te je, kao aktualni mladomisnik, u službi župnog vikara u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.
Svečarski dan u Sjemeništu započeo je jutarnjom molitvom časoslova naroda Božjega, nastavio se svibanjskom pobožnošću prije večernje svete mise, a u 18.00 sati zaključen je koncelebriranim misnim slavljem koje je predslavio vlč. Vedran Jakić u zajedništvu s rektorom sjemeništa preč. Matijom Pavlakovićem i duhovnikom sjemeništaraca vlč. Lukom Premelčem. Đakonsku službu tijekom misnog slavlja vršio je sjemenišni magistar đakon vlč. Ivan Čus koji se ovim slavljem oprostio od službe odgojitelja u šalatskom sjemeništu budući da mu dekret prestaje 31. svibnja ove godine, a sjemeništarci se u tom periodu nalaze na produženom vikendu budući da traju školski praznici prigodom Dana državnosti RH.
Na početku slavlja rektor Sjemeništa zaželio je dobrodošlicu vlč. Vedranu i izrazio zahvalnost što je, usprkos mnoštva kapelanskih obveza, pronašao vremena da pohodi sjemenišnu zajednicu iz koje je otišao maturiravši u školskoj godini 2017./2018.
U svojoj propovijedi vlč. Jakić je na početku sjemeništarcima posvijestio značaj svetkovine Uzašašća Gospodinova rekavši kako je „ovo blagdan bogat značenjem za svakoga tko je na putu. Isus je ostvario nešto prekrasno, najvažniji događaj cijeloga svojega i našega života, a onda ide dalje, rastaje se. (…) Isus se ne zaustavlja na zemlji, zaustavlja se na nebu. Ako želim biti kao Isus, jer želim biti svećenik, ili želim biti svet čovjek, onda se moram znati ne-zaustaviti na zemlji, ne zaustaviti pogled na lijepim stvarima, ne zaustaviti pogled na ovome svijetu, ni na uspjesima ovoga svijeta, kao što je možda: proći s odličnim, biti maturant generacije, biti generalni duktor, nego biti nezaustavljiv, poput Isusa. Jedino mjesto gdje se moj pogled smije zaustaviti je nebo“, napomenuo je propovjednik.
Potom je zapitao sjemeništarce: „Koje je najljepše mjesto na svijetu?“ i dao odgovor kako „ne možemo tražiti najljepše mjesto na svijetu, jer ono nije na ovome svijetu. Da bih našao nebo, moram naučiti ostavljati zemlju. (…) Moram naučiti ostaviti ono što volim, predati ono što volim Bogu da bih mogao svoje srce staviti na najljepše mjesto na svijetu. Sjemenište je trenutak kada to učim. Učim ostaviti roditelje, djevojku, bogatstvo, odnose, prijatelje, neke sretne trenutke radi drugih sretnih trenutaka, da bih svoje srce stavio na ono mjesto na svijetu za koje vjerujem da je najljepše. Ne najlakše, nego najbolje mjesto, koje i nije na ovome svijetu, nego na nebu. S tog mjesta mogu ljubiti i biti nebo“, posvjedočio je okupljenima vlč. Jakić.
Pri kraju svoje nadahnute propovijedi ohrabrio je sjemeništarce: „Što god da odlučiš u ovom trenutku svoga života: biti svećenik, ne-biti svećenik, Isus sjedi zdesna Ocu – Isus je vjeran: potiče, štiti, gaji. Izaberi ono što te vodi bliže nebu; izaberi ono zbog čega osjećaš plod Duha u svome srcu: radost, mir, nepomućenost, slobodu. (…) Biti Kristov donosi moć, slobodu koju drugdje ne možemo naći. Biti Kristov je najljepše mjesto na svijetu jer nema koordinate. Biti Kristov znači biti nezaustavljiv, ostavljati i sjediti kod Oca. Želim vam svima da gledate u nebo, da ste okrenuti prema nebu i da donosite odluke koje će vas dovesti sjedenju oko Oca, najljepšeg mjesta na svijetu“, zaključio je vlč. Vedran svoje promišljanje.
Na koncu misnoga slavlja rektor Pavlaković zahvalio je vlč. Vedranu na spremnosti i odazivu uručivši mu prigodni poklon te mu preporučio čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu kako bi u budućnosti povjereni mladići ostvarili se kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici. Mladomisnik je potom svima podijelio svoj mladomisnički blagoslov.
Također, ova misa bdijenja svetkovine Uzašašća bila je i prigoda da se sjemenišna zajednica oprosti od dosadašnjeg sjemenišnog magistra đakona vlč. Ivana Čusa koji nakon sedam mjeseci vršenja službe odgojitelja u šalatskom sjemeništu započinje pripreme za svećeničko ređenje koje će biti 21. lipnja ove godine u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova, gdje će po rukama i posvetnoj molitvi zagrebačkog nadbiskupa i metropolite mons. dr. Dražena Kutleše, zajedno sa još dvadesetoricom svoje subraće, biti ubrojen u prezbitere Svete Crkve. Nakon riječi zahvale preč. Pavlakovića i generalnog duktora sjemeništarca Ivana Sičaje, zajednica je vlč. Čusu poklonila liturgijsko ruho za Mladu misu (amikt, albu, cingulum, štolu, misnicu, korporal i palu) kao uspomenu i zahvalu za njegovo služenje u ovoj drevnoj ustanovi Crkve u Hrvata.
Ljepoti euharistijskog slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a pjevanje su posebno uzveličali ostali članovi sjemenišne zajednice uz orguljašku pratnju sjemeništarca prvaša Lovre Bukvića.
Po završetku Slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg propovijednika u sjemenišnoj blagovaonici, a večeri se pridružila i ravnateljica Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti prof. Ljuba Duvnjak.
Na samom kraju svečarske večere vlč. Čus je zahvalio odgojiteljima i sjemeništarcima na vremenu provedenom u šalatskom sjemeništu iz kojeg će ponijeti mnoge lijepe uspomene, a također i na darovima koji će ga sjećati na Šalatu i njegovu prvu pastoralnu službu koju je vršio u drevnoj Crkvi zagrebačkoj.