Na četvrtu korizmenu nedjelju, 15. ožujka ove godine, sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, predvođeni svojim rektorom preč. Matijom Pavlakovićem, hodočastili su u župu sv. Nikole biskupa u Bistri pokraj Zaprešića.

Tradicionalno korizmeno okupljanje organizirao je domaći župnik vlč. Marko Baršić, koji već godinama u povjerenoj mu župnoj zajednici nastoji promicati pastoral duhovnih zvanja te kroz susret sa sjemeništarcima, bogoslovima, redovničkim kandidatima i kandidaticama potaknuti mlade na razmišljanje o svećeničkom i redovničkom pozivu. Župa Bistra može se pohvaliti i plodovima takve molitve i pastorala jer iz nje potječu sadašnji bogoslovi i jedna redovnica, a u prošlosti je imala i pokojeg sjemeništarca.

Središnji događaj hodočašća bilo je svečano misno slavlje u 11 sati u župnoj crkvi, koje je predvodio i propovijedao rektor sjemeništa preč. Pavlaković u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Baršićem. U liturgijskom slavlju sjemeništarci su posluživali za oltarom zajedno s ministrantima župe Bistra, dok je liturgijsko pjevanje predvodio župni zbor domaćina, potpomognut glasovima sjemeništaraca i okupljenih vjernika.

U homiliji je propovjednik, polazeći od evanđeoskog odlomka o Isusovu ozdravljenju slijepca od rođenja, progovorio o duhovnoj sljepoći koja često obilježava ljudski život. Istaknuo je kako čovjek ponekad, unatoč vanjskim znakovima Božje prisutnosti, ne uspijeva prepoznati Boga u vlastitom životu. Kao što tjelesne oči ne mogu vidjeti Božju stvarnost, tako se istinski pogled na Boga otvara očima vjere i srca. Propovjednik je zatim naglasio da ljudi često ostaju “slijepi” za vlastite slabosti, ali i za potrebe drugih, jer su zaokupljeni sobom i vlastitim brigama. Suprotno tome, evanđeoski slijepac postupno dolazi do dubljeg uvida: od čovjeka koji ga je ozdravio prepoznaje Isusa kao proroka, a potom i kao Gospodina kojemu se klanja.

Povezujući evanđelje s prvim čitanjem o proroku Samuelu koji pomazuje Davida za kralja, preč. Pavlaković je podsjetio da Bog ne gleda na vanjštinu, nego na srce čovjeka. Dok ljudi često ostaju na površnom sudu i prvom dojmu, Bog vidi ono što je skriveno u dubini čovjekove nutrine. Stoga je pozvao vjernike da u korizmenom vremenu mole Gospodina da otvori oči njihove vjere kako bi mogli prepoznati Božje djelovanje u vlastitom životu i povijesti svijeta te dopustiti da ih njegova svjetlost vodi iz tame u život.

Pri završetku misnog slavlja dvojica sjemeništaraca Sisačke biskupije, Matia Bajrić i Luka Ruf, posvjedočili su o svom životnom putu i duhovnom pozivu. Govoreći o vlastitom iskustvu rasta u vjeri i razlučivanja poziva, istaknuli su kako je život u sjemenišnoj zajednici vrijeme osobnog sazrijevanja, molitve i bratstva koje pomaže mladom čovjeku otkriti i učvrstiti Božji poziv. Ujedno su ohrabrili mlade da budu otvoreni Božjem glasu i hrabro razmišljaju o svećeničkom pozivu, naglašavajući da je riječ o putu koji donosi duboku radost i ispunjenje.

Nakon zajedničkog fotografiranja uslijedio je ručak koji su za sjemeništarce pripremili župljani, a u srdačnom ozračju druženja sudionici su se pripremili za popodnevni dio programa.

U 15 sati započela je pobožnost križnoga puta na bistranskoj kalvariji podno župne crkve. Pobožnost je predvodio rektor Pavlaković uz asistenciju sjemeništaraca, a u molitvi su sudjelovali brojni župljani koji su zajedno razmatrali Kristovu muku i njezinu poruku za današnji kršćanski život.

Na završetku pobožnosti domaći župnik vlč. Marko Baršić zahvalio je sjemeništarcima na dolasku i zajedničkoj molitvi, a rektoru Pavlakoviću na poticajnoj homiliji i predvođenju križnog puta. Okupljene vjernike posebno je pozvao na ustrajnu molitvu za nova duhovna zvanja, istaknuvši kako su župe koje mole za zvanja često i same blagoslovljene novim duhovnim pozivima.

Ovakva hodočašća sjemeništaraca u župne zajednice dragocjena su jer vjernicima omogućuju susret s mladima koji se pripremaju za svećeništvo, a samim sjemeništarcima pružaju iskustvo zajedništva s narodom Božjim. Ujedno su i snažan poticaj molitvi za nova duhovna zvanja te svjedočanstvo da Crkva i danas ima mlade koji su spremni odgovoriti na Božji poziv.