Sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu sudjelovali su u nedjelju 15. studenoga ove godine na svečanom euharistijskom slavlju u zagrebačkoj prvostolnici, koje je u 10 sati predvodio rektor sjemeništa preč. Matija Pavlaković. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je trajni đakon Ratko Podvorac. 

Misno slavlje 33. nedjelje kroz godinu, na koju se ujedno obilježava 10. Svjetski dan siromaha, sjemeništarci su animirali svojom molitvom, liturgijskim pjevanjem pod dirigentskom palicom prof. Božidara Ljubenka i posluživanjem kod oltara na poziv rektora zagrebačke katedrale i kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatka Korena.

U uvodu u misno slavlje preč. Pavlaković izrazio je osobitu radost zbog sudjelovanja sjemeništaraca koji se, osluškujući Božji poziv, pripremaju za put svećeničkoga zvanja. Podsjetio je okupljene vjernike kako je Gospodin svakome čovjeku povjerio dragocjene darove koje je pozvan odgovorno i velikodušno umnažati na Božju slavu i dobro svojih bližnjih. Osvrćući se na obilježavanje 10. Svjetskog dana siromaha, pozvao je vjernike da otvore svoja srca onima kojima su potrebni blizina, razumijevanje i djelotvorna ljubav.

U homiliji je propovjednik, polazeći od evanđeoske prispodobe o talentima, istaknuo kako Bog svakome čovjeku povjerava dragocjene darove koje nije pozvan čuvati samo za sebe, nego ih odgovorno umnažati i stavljati u službu drugih. Tumačeći postupak trećega sluge koji je zakopao povjereni talent, upozorio je kako pogrešna slika o Bogu rađa strah koji čovjeka sprječava u slobodnom i velikodušnom djelovanju. „Kriva slika o Bogu rađa strah od Boga!”, naglasio je, podsjetivši kako nas Bog poziva na povjerenje, ljubav i izgradnju svijeta prema vrijednostima njegova Kraljevstva. 

Posebnu pozornost posvetio je obilježavanju 10. Svjetskog dana siromaha, koji je ustanovio papa Franjo, a koji se ove godine slavi pod geslom „Gospodin je utočište siromašnih”. Pozivajući se na poruku pape Lava XIV., istaknuo je kako Bog nikada ne zaboravlja siromašne, osamljene i potrebite, nego upravo njima na osobit način očituje svoju blizinu i ljubav. Naglasio je kako kršćanska ljubav ne smije ostati samo na riječima, nego se mora očitovati u konkretnim djelima dobrote, solidarnosti i milosrđa.

„Možda je upravo najveći talent koji nam je Bog povjerio sposobnost da ljubimo, a taj talent umnažamo svaki put kada u čovjeku u potrebi prepoznamo svoga brata i sestru”, poručio je propovjednik, potaknuvši vjernike da u svakodnevnom životu prepoznaju prilike za darivanje vlastitoga vremena, pažnje, utjehe i ljubavi. 

Zaključujući homiliju, preč. Pavlaković istaknuo je kako se veličina čovjekova života ne mjeri onime što je stekao, nego dobrom koje je učinio. „Bog nam daje svoje darove kako bismo mi sami postali dar drugima”, poručio je, pozvavši okupljene da početak svakoga dana bude molitva, njegovo središte djelotvorna ljubav, a završetak jasno svjedočenje evanđelja. 

Nakon misnog slavlja sjemeništarci i njihovi odgojitelji zadržali su se u osobnoj molitvi na grobu blaženog Alojzija Stepinca, moleći za njegovu kanonizaciju, ali i za vlastitu vjernost i duhovni rast po njegovu zagovoru. U tišini katedrale povjerili su Gospodinu svoje osobne nakane, zahvalni za dar poziva i za svjedočanstvo pastira koji je ostao vjeran Kristu i Crkvi u najtežim okolnostima.

Sudjelovanje šalatskih sjemeništaraca na euharistijskom slavlju u zagrebačkoj prvostolnici bilo je prigoda za zajedničku molitvu, produbljivanje zajedništva i svjedočenje vjere. Ujedno je predstavljalo poticaj na još zauzetije življenje duhovnoga poziva i velikodušno darivanje vlastitoga života Bogu i bližnjima.