Sv. Cecilija okuplja šalatske glazbenike
U srijedu, 23. studenoga ove godine, sjemenišna zajednica zajedno sa zborom susjeda, proslavila je spomendan sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, u sjemenišnoj kripti sv. Antuna Padovanskog. Misno slavlje započelo je u 18.30 sati, a predvodio ga je preč. Matija Pavlaković, rektor Sjemeništa. U koncelebraciji suslavili su: vlč. Mato Malekinušić, prefekt I. i II. godine te vlč. Noudeviwa Leon Sagbohan i vlč. Robert Djossou, svećenici biskupije Benin.
Na početku preč. Pavlaković pozdravio je vjernike govoreći:” Ovdje u duhovnom zajedništvu naše sjemenišne zajednice, u ovome predivnom liturgijskom i crkvenom ozračju, od srca vas sve pozdravljam, napose naše sjemeništarce koji sudjeluju u zborskom pjevanju, naše tamburaše, gitariste, a posebno zbor naših susjeda koji redovito uljepšava svojom nadahnutom pjesmom liturgijska slavlja kada naši dečki nisu u sjemeništu. Ovo je zahvalno slavlje Bogu za vas, ali i zahvala Crkve vama za sve što činite, da bi liturgija u našem sjemeništu bila odraz nove pjesme koju nam je Bog darovao u svome Sinu Isusu. Čestitam u ime odgojiteljskog tima današnje slavlje vaše zaštitnice, sv. Cecilije, moleći ju da vas i dalje prati svojim zagovorom i potiče na osluškivanje Božjega Duha, nadahnitelja i najvećega Glazbenika i Pjevača u Crkvi.”
U svojoj homiliji vezujući se na liturgijska čitanja (2Sam 5, 1-3; Ps 121(122); Kol 1, 12-20; Lk 23, 35-43), Rektor je, između ostaloga, naglasio:” … Braćo i sestre, dragi sjemeništarci! Bio je to glazbeni splet koji pred nas, već večeras, u tjednu pred veliku svetkovinu kojom ćemo završiti crkvenu godinu, stavlja evanđelje o Kralju. Što on govori svima nama kršćanima? Da se ne suobličujemo logici svijeta; da ne usvajano način razmišljanja i ponašanja od onih koji nisu susreli kralja na križu. Križ i Kralj na njemu nerijetko smetaju, jer uznemiruju i traže promjenu života, provjeravanje vrijednosti. Govoreći o zborovima podno križa, ne zaboravimo onaj koji je bio tamo, u boli, u suzama, prepun sućuti, koji je molio, a glas mu nije bio dovoljno jak, da bi drugi promijenili svoje držanje. Isusova majka, apostol Ivan i žene slika su zbora vjernika koji sudjeluje u liturgiji. To nije stajanje i promatranje, bez riječi; to je riječ koja je postala plačem, zbog ljubavi i prepoznavanja; stav klanjanja koji je izrastao iz nasljedovanja i zajedništva s Kristom; sućut koja će moći prepoznati i pobjedu nad smrću, zadnju kadencu u Isusovoj zemaljskoj drami. No, ovi prizori na Kalvariji imaju nam nešto važno reći i za našu crkvenost, za vaše djelovanje kao crkvenih glazbenika. Vi niste bilo kakvi zborovi. Vaša odrednica da pripadate sjemeništu, govori o specifičnosti koju ne smijemo zanemariti. Vi niste bilo kakve skupine koje bi pjevale bez posebne svrhe i razloga, tražeći isključivo svoj užitak i priznanja. Crkveni pjevači su prije svega vjernici. Takvo pjevanje zahtijeva susret s Bogom i prepoznavanje Božje prisutnosti.”
Svoju homiliju zaključio je riječima:” Dok vas gledam pred sobom, ponosan sam i mogu reći da se ovdje ispunja jedna želja liturgijske obnove. Ona, naime, koja govori o tome da pjeva cijela zajednica. Ovdje je to večeras tako: crkva ispunjena vjernicima koji mole pjevajući. No, ovo zajedništvo govori i o naravi crkvenih zborova koji služe zajednici, koji pomažu vjernicima izreći svoju molitvu glazbom. Oni u crkvi nisu izvođači koji sebe izvode pred zajednicu, nego oni koji pomažu zajednici biti u slavlju. I svi smo jedan zbor-sjemenišni zbor-čitava Šalata-ne odvajajući se na ulice i kvartove, običaje i prijateljstva koji se u zborovima stječu. … Završavam riječima pape emeritusa, Benedikta XVI.: „ Odgajanje za pjevanje; za pjevanje u zboru, nije samo vježbanje izvanjskoga sluha i glasa. Ono je odgajanje nutarnjega sluha; sluha srca; vježbanje i odgajanje za život i mir. Pjevati zajedno, u zboru, i svi zborovi zajedno, zahtijeva pozornost prema drugomu, pozornost prema skladatelju i ravnatelju; pozornost prema cjelini koju zovemo glazbom i kulturom, te je na taj način pjevanje odgoj za život, zajedničko hodanje…”, zaključuje propovjednik.
Sveto misno slavlje svojom pjesmom animirao je sjemenišni zbor uz pomoć naših susjeda, a njih su svojim instrumentima popratili: sjemeništarac orguljaš, Vedran Jakić, gitaristi Josip Rendulić i Petar Vuković te sjemenišni tamburaški sastav. Svojim su sviranjem i pjevanjem pokazali svoju zahvalnost i ljubav prema Bogu, jer “tko pjeva dvostruko moli”.
Nakon misnoga slavlja susjedi su se uputili prema sjemenišnoj dvorani, gdje su se kratko podružili uz hranu i piće, a i sjemeništarci su imali bogat blagdanski stol zahvaljujući sv. Ceciliji kojoj se radujemo i u idućim godinama.
