BDM povezala dvije zagrebačke zajednice

Na treću adventsku nedjelju, 17. prosinca ove godine, u župi Bezgrešnog začeća BDM u Zagrebu – Malešnica/Oranice, na poziv župnika vlč. Alfreda Kolića, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković, zajedno sa sjemeništarcima i odgojiteljima, predvodio je misno slavlje po završetku adventske duhovne obnove u istoimenoj župi, s početkom u 18.30 sati.

U koncelebraciji sudjelovali su: vlč. Alfred Kolić, župnik, vlč. Goran Bužak, prefekt III. i IV. godine sjemeništa i vlč. Mato Malekinušić, prefekt I. i II. godine sjemeništa, a liturgijsko pjevanje animirao je sjemenišni zbor pod vodstvom trećaša Luke Celića. Euharistijsko slavlje svojim ministriranjem uzveličali su sjemeništarci, a posebno je okupljene vjernike oduševio zvuk tamburica tamburaškog orkestra Sjemeništa pod dirigentskom palicom prof. Silvije Mužak. Tijekom čitave sv. Mise marljivo je ispovijedao vlč. Petar Mlakar, sjemenišni duhovnik.

Na samom početku slavlja Rektor je izrazio veliku radost što je danas mogao biti dionik ovog slavlja te je naglasio: “Sve Vas od srca pozdravljam na početku ovog misnog slavlja treće nedjelje došašća – večeri kojom završavate duhovnu obnovu u župi koja je netom proslavila svoj župni blagdan – Bezgrešno začeće BDM. Upravo ta Svetkovina povezuje Malešnicu i šalatski brijeg, i zato dolazimo ovdje kao hodočasnici kako bi zajednički čuli glas koji nam govori: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4, 4-5)“

U svojoj propovijedi, vezujući se na evanđeoski tekst iz Ivanova evanđelja (Iv 1, 6-8.19-28), Retkor je, između ostalog, okupljenima poručio:“ Primjeri istinske radosti je Blažena Djevica Marija, čiji je hvalospjev „Veliča“ uzet za današnji otpjevni psalam, i Ivan Krstitelj, o kome govori naviješteno evanđelje. Gotovo čitava zahvalna Marijina pjesma sastavljena je od rečenica uzetih iz Staroga Zavjeta. Marija je dobro poznavala Sveto pismo. Ona je već u sebi nosila riječ Božju, pa joj stoga nije bilo teško roditi Riječ i učiniti da ona postane svijetu „Emanuel – S-nama-Bog“. Slično je i s Ivanom Krstiteljem. On svoje poslanje također vezuje uz raniji navještaj o Iliji i Proroku koji će prethoditi Mesiji, pa je i njegov odgovor ponavljanje Izaijinih riječi o glasu koji poziva da se pripravi put Gospodinu. Tako iz njegove negacije da je Krist, Ilija ili Prorok, izvire afirmacija: Gospodin je blizu!

„Tko si ti?“, pitanje upućeno Ivanu Krstitelju, postavlja se i svakoj drugoj osobi. Svijest o sebi nužna je kako bi čovjek otkrio svoje poslanje i bio zadovoljan svojim životom. Istinska radost nastaje onda kada osoba može biti ono što jest, kada skine maske i oklope te ne igra nikakvu ‘ulogu’. Znati da si na pravome mjestu, da postupaš ispravno i imati pred sobom jasan cilj – daju životu smisao i radost. Cilj uglavnom ravna i tempom životnoga hoda. Njemu je podređen svaki korak. Nijedna teškoća nije nesavladiva i nijedno vrijeme nepogodno. Sveti Pavao taj cilj definira: „Dolazak Gospodina našega Isusa Krista“. Marija i Ivan Krstitelj putokaz su kako staviti život u službu Kristova dolaska. Svjesni su vlastite slabosti pred otajstvom. Osjećaj nedostojnosti mogao je u njima izazvati ogorčenje, nezadovoljstvo, tugu ili frustraciju jer ih povjereno im djelo nadilazi. Marija se naziva „neznatnom službenicom“, a Ivan se ne usuđuje uzeti ni službu onog „posljednjeg sluge“ koji „driješi remenje na obući“ svoga gospodara. No, oboje su jednako svjesni svoje veličine“, zaključuje propovjednik.

Završavajući propovijed, Rektor je poručio: ” Pozvani smo danas shvatiti da nas je u trenutku našega krštenja Gospodin odjenuo i zaogrnuo milošću te možemo radosno „klicati“. Budimo svjedoci radosti jer smo i sami obradovani, a samo takvi ćemo druge privlačiti. Darovanu milost kršćanskoga poziva stavljajmo u službu drugima. Nemojmo se plašiti svijeta onakvog kakav je opisan na počecima. Baš takvom svijetu, naprotiv, trebamo kao „svjedoci da posvjedočimo za Svjetlo“ i kao „glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!“

 

Pri koncu misnoga slavlja svjedočanstva o svom duhovnom pozivu dali su sjemeništarci: Hrvoje Havliček, sjemeništarac III. razreda iz Varaždinske biskupije te Josip Lulić, sjemeništarac II. razreda iz Đakovačko – osječke nadbiskupije.

Na kraju Slavlja, prečasni Rektor zahvalio je na pozivu te udjelio prigodne promidžbene poklone o sjemeništu gospodinu župniku, sa željom da ova euharistija potakne mlade župe Malešnica/Oranice, na još veću molitvu za sveta duhovna zvanja.

Nakon svete Mise uslijedio je tradicionalni humanitarni adventski koncert župnog zbora mladih Hilarus, na kojem su svoje umijeće muziciranja pokazali i dječji te mješoviti župni zbor istoimene župe uz goste iz župe Soblinec. Po završetku koncerta uslijedila je ukusna zakuska u organizaciji domaćina.

Okrijepljeni u duhu i tijelu, radosno smo se vratili u naše sjemenište na počinak oko 22.00 sata, da bi se pripremili za posljednji radni tjedan pred božićne blagdane.