„I sada stoji tu,
prkosi vremenu,
kao rijedak biser ja ga čuvam.
Toliko ljubavi
na usne zove mi…
Vukovar – Grad heroja!“
Prigodom obilježavanja „Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 1991.“, a s ciljem da se taj spomen održi živim u čitavoj Domovini, kao i proteklih godina, odgojitelji i sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu pridružili su se desecima tisuća onih koji su ovih dana i tjedana odali pijetet svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima, a napose stradalima u gradovima herojima Vukovaru i Škabrnji.
Obilježavanje „Dana sjećanja“ započelo je u ponedjeljak, 16. studenoga, postavljanjem transparenta na balkon sjeverne zgrade zapadnog paviljona sjemenišnog kompleksa koji prikazuje jednog od heroja obrane Vukovara i Trpinjske ceste general bojnika Blagu Zadru te simbol hrvatskog zajedništva i vukovarskog otpora srpskom agresoru – vukovarski vodotoranj – uz poznati stih pjesme „Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće VUKOVAR!“ autora Hrvoja Hegedušića.

Odavanje počasti poginulima za slobodnu Hrvatsku nastavilo se u utorak, 17. studenoga, uključivanjem sjemenišne zajednice u memorijalno molitveni susret u organizaciji Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa pod naslovom „Srce i riječ za Vukovar“ koji se održao u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupskog pastoralnog instituta na zagrebačkom Kaptolu s početkom u 19 sati. Nakon Akademije, okupljeni bogoslovi i sjemeništarci zajedno sa svojim odgojiteljima i pristiglim gostima i uzvanicima sa raznih strana, u atriju Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličili su molitvu za domovinu Hrvatsku, za poginule branitelje, za obitelj i mir u svijetu te za sve siromašne i pogođene raznim nedaćama uz prigodno paljenje lampiona.
U jutarnjim satima srijede, 18. studenoga, na 35. obljetnicu sloma obrane Vukovara i Škabrnje, obilježavanje „Dana sjećanja“ nastavljeno je hodočašćem sjemeništaraca i odgojitelja sa zagrebačke Šalate prema Ulici grada Vukovara gdje su, uz sjeverni kolnički trak, zapalili lampaše u spomen na obljetnicu stradanja stanovnika Vukovara i Škabrnje u pobjedničkom Domovinskom ratu. Potom su se uputili do spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu gdje je lampašima bilo ispisano ime grada Vukovara sa formiranim križem unutar kojeg je dominirala velika svijeća te su tamo, paljenjem lampaša i molitvom koju je predvodio rektor Sjemeništa preč. Matija Pavlaković, odali počast svim stradalima u obrani Hrvatske.

„Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 1991.“ zaključen je euharistijskim slavljem mise zadušnice za sve poginule, stradale i nestale hrvatske branitelje. Sveta misa započela je višegodišnjom, dobro prihvaćenom, inicijativom „Zvon za Vukovar“ te je u 18 sati i 11 minuta zazvonilo sjemenišno zvono u znak sjećanja na žrtvu Vukovara pozivajući tako na molitvu kako za stradale žrtve tako i za one koji su ih počinili.
Euharistijsko slavlje u privremenom bogoslužnom prostoru svečane sjemenišne dvorane predvodio je rektor šalatskog sjemeništa preč. Matija Pavlaković u koncelebraciji sa duhovnikom sjemeništaraca vlč. Matkom Filipovićem. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je sjemenišni magistar vlč. Mihael Popić. Ljepoti misnoga slavlja posebno su pridonijeli sjemeništarci svojim ministriranjem i pjevanjem, a na koncu svete mise izvedena je po tradiciji i prigodna pjesma „Bože, čuvaj Hrvatsku“ tekstopisca Drage Britvića, a koju je uglazbio Đani Maršan.
Obilježavanje „Dana sjećanja“ završilo je prigodnom molitvom uz paljenje 35 lampiona u sjenici sv. Josipa unutar sjemenišnog kompleksa te euharistijskim klanjanjem pred Presvetim za domovinu Hrvatsku, njezine žrtve, sve žive i mrtve, a ujedno i za kajanje i obraćenje krvnika. Ova pobožnost tako je iznova progovorila o Vukovaru(ima) – ponos(u) Hrvatske!






