Misa zahvalnica NKG-a na završetku nastavne godine
Oproštaj od školskog duhovnika vlč. [...]
Sjemenišna zajednica sa Šalate predvodila proslavu svetkovine Tijelova u brezovačkom Karmelu
U četvrtak, 16. lipnja ove [...]
Sjemeništarci iz Travnika u posjetu šalatskom sjemeništu
Sjemeništarci treće godine Nadbiskupijskog sjemeništa [...]
Sjemeništarci Sisačke biskupije sudjelovali na proslavi blagdana sv. Kvirina
Svetkovina sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke [...]
Sjemeništarci i odgojitelji sudjelovali na Proslavi Majke Božje od Kamenitih vrata
Pročelnik Kongregacije za kler nadbiskup [...]
11. KOLOVOZA - sv. Klara Asiška, djevica; spomendan![]()
![]()
Sveta Klara Asiška, djevica, utemeljiteljica je Reda siromašnih sestara Klarisa i zaštitnica televizije.![]()
![]()
Kada su Saraceni opsjedali Asiz i htjeli osvojiti samostan, sv. Klara je, premda bolesna, izišla van noseći u ruci posudu u kojoj se nalazilo Sveto Otajstvo. Saraceni se tada razbježaše. ![]()
Zato je i danas slikari prikazuju u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama. ![]()
![]()
Sveta Klara (Chiara Offreduccio) rođena je kao plemićka kći 16. srpnja 1194. u Assisiju (Umbrija). Postala je sljedbenica svetoga Franje Asiškog, napustila je 1212. roditeljsku kuću i potražila utočište kod svetog Franje i njegove subraće u Porcijunkuli. Uskoro joj se pridružila i njezina sestra Agneza (Janja). U samostanu San Damiano osnovala je 1212. klarise (Red siromašnih sestara svete Klare), žensku granu franjevačkog reda (Drugi franjevački red) i napisala njihova pravila, od kojih se posebno ističe potpuno siromaštvo uz molitve i rad u tišini. Na čelu reda, kojem su kasnije pristupile i Klarina majka Ortolana i Klarine sestre, ostala je 40 godina. ![]()
![]()
Lijepa i darovita žena, bliska prijateljica i duhovna učenica svetog Franje, bila je ponizna, milosrdna, prijazna i vedra osoba, voljela je glazbu i lijepe propovijedi. ![]()
Preminula je u Assisiju na današnji dan, 11. kolovoza 1253. Svetom ju je proglasio 1255. papa Aleksandar IV.![]()
![]()
Zaštitnica je očiju, očnih bolesnika, lijepog vremena, zlatara, vezilja, pralja, glačalaca, televizijskih novinara, telefona, telegrafa i televizije. Posvećena su joj mnoga naselja, župe i crkve diljem svijeta i Hrvatske.![]()
![]()
Redovnice klarise (njih oko 20 tisuća) djeluju danas u oko 950 samostana, na svim kontinentima. Uspješno djeluju i u hrvatskim krajevima (Zagreb, Split, Požega, Brestovsko u Bosni).![]()
![]()
"Blažen onaj kome je dano biti dionikom svete gozbe i svim srcem prionuti uz onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete: njega ljubiti usrećuje, njega motriti odmara, njegova dobrostivost ispunja, njegova slatkost hrani, njegov spomen blago rasvjetljuje, na njegov miomiris mrtvi uskrisuju, od njegova gledanja blaženi su svi građani višnjeg Jeruzalema. On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto."
Rektor sjemeništa preč. Pavlaković predvodi trodnevnicu i proslavu Velike Gospe u karlovačko-dugoreškom prošteništu u Novigradu na Dobri
Za Veliku Gospu tradicionalno svečano u Novigradu na Dobri - Radio Mrežnica
radio-mreznica.hr
Trodnevnica pred blagdan, a organizirano je i pješačenje vjernika iz drugih župa do Novigrada
10. KOLOVOZA – sv. Lovro, đakon i mučenik; blagdan![]()
![]()
Sveti Lovro bio je đakon Rimske Crkve. Mučeništvo je podnio za Valerijanova progona u 3. stoljeću, četiri dana nakon pape Siksta II. i četiri rimska đakona. Grob mu se nalazi kraj Tiburtinske ceste, u Veranskom polju, a car Konstantin Veliki podigao je kraj njegova groba veliku baziliku. Štovanje mu se raširilo u Crkvi već od 4. stoljeća.![]()
![]()
Mnoge naše župne i filijalne crkve posvećene su svetom Lovri, mučeniku, te na njegov blagdan slave svoj crkveni god. U Rimu, gdje je bio i mučen, posvećena mu je krasna bazilika San Lorenzo fuori le mura, a osim nje još šest drugih crkava. No iako je sv. Lovro u Rimu naročito štovan mučenik, njegovo štovanje nije isključivo rimska stvar. Već tamo od V. stoljeća pa dalje, a nadasve u srednjem vijeku, nije bilo biskupije ni grada koji ne bi imali bar jednu crkvu njemu na čast posvećenu. Samo u Milanskoj nadbiskupiji bile su mu posvećene 43 crkve. U Italiji 47 mjesta nosi njegovo ime.![]()
![]()
U Rimu je blagdan sv. Lovre po važnosti dolazio odmah poslije blagdana apostolskih prvaka Petra i Pavla. Uz njih je smatran kao glavni uzročnik pobjede Rima nad idolima, često puta uspoređivan s đakonom prvomučenikom Stjepanom. Gdje leži tajna tako izvanrednog štovanja? – Nećemo se prevariti ako ustvrdimo da leži u Lovrinoj mladosti i heroizmu. Jedno je i drugo već samo od sebe svakome simpatično. To je tako simpatično da papa Leon Veliki kaže: “Od početka pa do propadanja, kad je riječ o sjaju zvijezde među levitima, Rim je isto tako proslavljen svojim Lovrom kao nekoć Jeruzalem svojim Stjepanom.”![]()
![]()
Lovro je bio učenik pape Siksta II., koji ga je zbog njegovih mladenačkih vrlina, a osobito nevinosti, ljubio kao što otac ljubi najboljega sina te ga, unatoč mladoj dobi, uvrstio u broj sedmorice uglednih rimskih đakona. Štoviše, stavio ga je kao protođakona svima na čelo. Iskazavši mu tako veliko povjerenje, Papa mu je prorekao da ga čeka teška borba za vjeru u Krista. A to je nešto što mlado idealno srce samo poželjeti može. Papa mu je doslovno rekao: “Mene Gospodin štedi jer sam slab starac, no tebi je odredio slavnu pobjedu.”![]()
![]()
Nakon tih utješnih i ohrabrujućih riječi Papa je rekao đakonu Lovri neka povjereno mu crkveno blago podijeli siromasima. On je to poslušao te pošao u Hipolitovu kuću, u kojoj je bila ubožnica za siromahe što ih je već prije pomagao. Sve im je podijelio. Stoga je mogao za vrijeme Valerijanova progonstva, kad ga je sudac istražitelj upitao za blago Crkve, uprti prst u siromahe te reći: “Evo blaga Crkve!” Na to je bio mučen, izbičevan te na roštilju spaljen. Nalazeći se na tom užarenom strašnom mučilu, dobacio je okrutnom tiraninu: “Na jednoj sam strani pečen, okreni me na drugu!” Mučeništvo se sv. Lovre prema pouzdanim pisanim izvorima zbilo 10. kolovoza 258. godine.![]()
Zagovornik je u bolima od opeklina i križobolja.![]()
![]()
Svima koji slave imendan čestitamo od srca!
9. KOLOVOZA - sv. Terezija Benedikta od Križa; Edith Stein; redovnica karmelićanka; suzaštitnica Europe![]()
![]()
“U samostan se ne dolazi da bi se pobjeglo od svijeta, nego da svijet nosimo Bogu.”![]()
![]()
Edith Stein rodila se na židovski blagdan Pomirenja 12. listopada 1891. godine kao najmlađe dijete brojne ortodoksne židovske obitelji. Njezin životni put slijedit će simboliku njena rođendana.![]()
![]()
U potrazi za znanjem i sigurnošću, u djevojačkoj je dobi prestala moliti, potpuno se predala filozofiji ne bi li pomoću fenomenologije stekla jasnu spoznaju cjelovite stvarnosti. Ipak, upravo je dosljedna fenomenologija njen istine željni duh iznova približila k religiji i kršćanskoj vjeri.![]()
![]()
Susret s djelom Terezije Avilske u 30. godini života definitivno joj je otkrio jedan novi svijet i jedan novi život – svijet u kojem se očituje Bog koji je Ljubav i Život. Prihvativši iskreno istine katoličke vjere 1. siječnja 1922. prima sakrament krštenja. Otad joj je glavna želja sjediniti se sa živim Bogom u predanom služenju i sabranosti klauzurnog karmela. Tu svoju čežnju nosi u srcu 11 godina jer se (kao dr. phil.) prema uputama svojih duhovnih savjetnika bavi nastavnom i odgojnom djelatnošću. Kada je 14. listopada 1933. napokon stupila u karmel u Kölnu, duša joj je nahranjena spokojem i radošću.![]()
![]()
Za nju se tajna života u Karmelu sastojala u tome da se čovjek s povjerenjem prepusti Božjem zahvatu ljubavi. U potpunoj se slobodi suobličiti Kristu i s njime iskusiti i dubinu radosti ali i tajnu patnje i “ludost križa”.![]()
![]()
Uzima ime s. Terezija Benedikta od Križa (“blagoslovljena križem”) jer dragovoljno prihvaća križ kako bi ostvarila glavni cilj: biti neovisan o svemu što nije Bog.![]()
![]()
Ujedinjenje s Kristom sestra Benedikta od Križa – Editha Stein ostvarila je upravo “na drvu križa”, što joj je omogućilo da svoje redovništvo i svoje konačno mučeništvo prinese kao žrtvu za mnoge. Proživljavajući kao kršćanka strašnu agoniju svoga židovskog naroda napokon i sama postaje žrtvom mržnje, nepravde i nasilja. Ostaje mirna i pouzdana: sve to može ubiti samo tijelo, ali ne i dušu – vječnu bit čovjekovu. Neprijatelji križa Kristova otvorili su ovoj neumornoj tražiteljici istine 9. kolovoza 1942. u Ausschwitzu vrata ka vječnoj Istini.![]()
![]()
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1. svibnja 1987. u Kölnu blaženom, 11. listopada 1998. u Rimu svetom, a 1. listopada 1999., zajedno sa sv. Brigitom Švedskom i sv. Katarinom Sijenskom suzaštitnicom Europe.
8. KOLOVOZA – sv. Dominik, prezbiter, redovnik; osnivač Reda propovjednika; spomendan![]()
![]()
Sveti Dominik je rođen 1171. u španjolskoj pokrajini Burgos i to u vrijeme kada je dobar dio Španjolske bio pod Arapima. Utemeljitelj je Reda propovjednika, ili kako se po njemu zovu, reda dominikanaca. Nakon što ga je poučavao njegov rođak svećenik, nastavio je studij filozofije i teologije te je zaređen za svećenika. Odlikovao se ljubavlju prema siromasima, u čemu ga je poučila i svjedočila njegova majka Ivana. Poznat po brojnim čudesima, osobito je zaslužan za širenje krunice. Kao pomoć u suzbijanju krivovjerja ukazala mu se je Majka Božja i dala mu molitvu krunice. Svojim zagovorom Nebeska mu je Majka pomagala u suzbijanju krivovjerja. Za vrijeme gladi osnovao je gostinjac, a kada mu je nedostajalo novca za uzdržavanje, prodao je svoje skupocjene knjige: „Zar ću ja nad mrtvim kožama studirati, dok vani na ulici moja braća umiru od gladi?“ ![]()
![]()
Doskora je postao kanonik katedralnog kaptola u Osmi. Kad je putovao kroz južnu Francusku, susreo se s rak ranom tadašnje Crkve – propovijedanjem i naučavanjem katara koji su, kao albigenzi i valdenzi, provodili izvanredan, upravo fanatičan način života. Time su osvajali nepoučene ljude, jer je u njihovom strogom, gotovo asketskom, načinu života teško bilo prepoznati zabludu u teološkom smislu.![]()
![]()
Stoga je Dominik uvidio da treba izaći iz svoga gotovo kontemplativnog načina života i dati se u propovijedanje i naučavanje. Odmah mu je bilo jasno da za takvo poučavanje neće biti dovoljno samo izvrsno poznavanje teologije, nego i uzoran apostolski život. Papa Inocent III., kojega je Dominik obavijestio o katarima, zadužio ga je da suzbije tu herezu.![]()
![]()
Dominik je uskoro došao u Rim i zatražio odobrenje za redovničku zajednicu koju je utemeljio. Bio je to prosjački red poput franjevaca, ali sa svrhom da propovijedanjem spašava narod od zabluda. Ljudi su ih doskora zavoljeli i prihvatili, pa su imali velikoga uspjeha u propovijedanju. Posljednje godine života Dominik je proveo u Bolonji, gdje je i umro 6. kolovoza 1221. godine. Pokopan je u crkvi sv. Nikole. Svetim ga je već u srpnju 1234. godine proglasio papa Grgur IX.![]()
![]()
Sretan imendan slavljenicima!
